 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
| » | |
| » | |
| » | |
| » | |
| » | |
| » | |
|
|
EKSKLUZIVNO: Bosanski Srbin na dvoru vladara Katara |
Uroš Medan(46), ljekar iz Teslica, dvije godine proveo je kao licni ljekar šeika Hamada Bin Khalifa al Thanija - emira Katara; nakon povratka u Bosnu i Hercegovinu, prvi put je u razgovoru sa našom novinarkom govorio o svom boravku uz jednog od najbogatijih ljudi svijeta, basnoslovnom bogatstvu i raskoši suverena Katara, gostovanjima na kraljevskim dvorima, mondenim ljetovalištima, predsjednickim palacama.
Ja, Uroš Medan, bio sam emir-i-muderib suverena Katara;
Jedan od najbogatijih ljudi svijeta opuštao se uz viceve u Muji i Sulji!!
Ljekari iz bivše SFRJ brinuli su se prije rata o zdravlju oca šeika Hamada, pa je i on tražio fizioterapeuta sa "beogradskom školom". Emir Katara u svom voznom parku ima 700 automobila, od cega cetiri rols rojsa, dva broda, vlasnik je desetina dvoraca u Evropi, Africi i SAD-u, rekli su mu da spada medu 20 najbogatijih ljudi svijeta. Odmor u kuci Indire Ghandi i Jelisejskoj palaci O Nakon nepune dvije godine koje sam proveo uz katarskog šeika, nisam više mogao izdržati, vratio sam se sa porodicom kuci.
Uroš Medan roden je 1956. u Teslicu i kao fizioterapeut radio je petnaest godina u obližnjem banjskom ljecilištu u Banji Vrucici. Pocetkom rata kao bolnicar mobilisan je u Vojsku Republike Srpske, a kasnije prelazi u banjalucki Zavod za ortopedsku protetiku gde se bavio izradom proteza. Tamo je sreo ljude koji ce mu omoguciti da upozna vladara Katara, emira šeika Hamada Bin Khalifa al Thanija i postane njegov licni terapeut. Angažovan je za rehabilitaciju katarskog emira kome su u Americi transplantirani bubrezi, a zdravstveno stanje bilo ozbiljno ugroženo šecernom bolesti. Medan se nakon dvije godine provedene u rezidenciji emira Al Thanija vratio u Teslic gdje se ponovo bavi fizioterapeutskom rehabilitacijom. Za Slobodnu Bosnu govori o svom životu sa katarskim vladarom s kojim je proputovao svijet, gostovao u kraljevskim palatama i mondenim ljetovalištima, obilazio naftna nalazišta i upoznao obicaje i kulturu katarskog naroda.
EMIR U GACAMA
SUSRET U LONDONU: Bila je to igra slucajnosti. Preko ortopedskog zavoda u Banjoj Luci tražio se fizioterapeut beogradske škole za posao kod bogatog šeika. Posao je ponuden mom kolegi Seji, ali je on bio slabog zdravlja i nije prihvatio ponudu. Pristao sam da odem u London i upoznam šeika, za koga sam znao samo da je bogat ali nisam ni pretpostavljao da je vladar države. Znao sam gdje se nalazi Katar i da su tamo šeici, nafta i kamile, a sve ostalo bilo mi je misticno i nepoznato. Kasnije sam saznao da je emir insistirao na fizioterapeutu sa beogradskom školom zato što je imao preporuku beogradskog doktora koji se godinama brinuo o zdravlju njegovog oca i tvrdio da su tamošnji kadrovi svestrano obuceni.Sreli smo se u septembru 1997. u Londonu, u stanu njegovog sina u blizini Oxford streeta. Emir je imao 24-oro djece sa tri žene, a sin u cijem smo se stanu sreli studirao je vojne nauke u Londonu gdje je i emir završio prestižne vojne škole. Sjedio je u ogromnoj sali koja je bila uredena u arapskom stilu sa suprugom koja je, kao i on, bila obucena u evropsku odjecu ali je imala maramu. Bila je to njegova srednja žena, Moza Al Misnad. Bio sam iznenaden kada sam vidio koliki je covjek preda mnom, težio je 145 kg, visok je skoro dva metra i ima ogromna stopala, kasnije sam saznao da nosi obucu broj 48. Isto vece mi je zakazao probnu masažu. Tek kada sam vidio njegovu kucu, zove se Castell Hill i nalazi se u blizini kraljevskog Winsdora, shvatio sam da je šeik veoma važna osoba. Bilo je to ogromno zdanje koje je cuvala vojska sa psima, a kamere su bile na svakom cošku. U velikom jezeru plivali su labudovi i patke, a po nepreglednim parkovskim površinama bez straha su se kretale srne i jeleni. Osjetio sam da sam ušao u kraljevsku kucu. Bio sam sam i uplašen, a engleski nisam dovoljno dobro znao. Iz rata sam uletio u nevidenu raskoš. Šeik mi je odmah rekao da je veoma lijen i da cu ga morati natjerati da stekne kondiciju i malo smrša. Ležao je na secijama u dnevnom boravku i ocekivao da mu pomognem da se raskomoti, bio je operisan, ali i vaspitan tako da se oko njega titra. Htio je provjeriti da li sam ja taj tip covjeka, ali meni je to bilo normalno, u svom poslu navikao sam obigravati oko pacijenata i priskocio sam mu u pomoc. Kada smo trebali poceti sa masažom, zacudio sam se što je ostao u dugim gacama jer sam uvijek radio masažu na golo tijelo. Skidao se samo kada smo radili veliku masažu uljem, a kod relaksirajucih masaža uvijek je ostajao u dugim gacama i potkošulji. On je srdacan covjek koji se zvucno smije pa sam kasnije, kada sam naucio engleski, pricao viceve o Muji i Sulji na koje se on grohotom smijao, a njegovi saradnici su bili zadovoljni zato što ga opuštam. Te prve veceri, legao je na veliki bracni krevet pokriven zavjesama, i prije nego sam poceo raditi, rekao mi da upalim TV. Uzeo sam daljinski ali TV nigdje nisam vidio. Odjednom, iz nekog velikog sanduka pojavio se TV i automatski prebacio na kanal katarske državne televizije El Jazeiera. To je ona televizija preko koje se oglašava Bin Laden. Katar ima nekoliko državnih kanala i odlicne satelitske navigacije i tehniku ali je televizija kablovska i strogo cenzurisana. Ne može svako imati satelitsku antenu i gledati šta hoce, pogotovo ne pornografiju koja je za njih šejtanska stvar. Kada kupujete donji veš u robnoj kuci, vidjecete slike sa donjim vešom ali je tijelo zatamnjeno crnim flomasterom. Tako je cak i u emirovom avionu, nekome je dato u zadatak da u svjetskim magazinima koji se nude na citanje crnim flomasterom cenzuriše sve slobodnije fotografije.
ZAVJET O ŠUTNJI: Nakon dvije probne masaže pitao me je da radim za njega. Rekao je da voli moje ruke i nacin rada. Predložio sam neke nove tretmane koji odgovaraju njegovom zdravstvenom stanju, a on je tražio da kupim sve što mislim da je dobro za njega bez ogranicenja u novcu. Ipak, neodredeno sam odgovorio na njegovu ponudu jer nisam znao kako cu se dogovoriti sa firmom, a ni moja supruga nije znala mnogo o poslu zbog kojeg sam u Londonu.
Sa mnom je bila i jedna Beogradanka, fizioterapeut koja je trebala raditi za šeikovu ženu ali nakon probnog rada nije bila prihvacena. Prije mene, za šeika su radila dva Poljaka, jedan bilder zadužen za vježbe, a drugi za masaže ali mu je nakon operacije preporuceno da uzme pravog terapeuta koji ce brinuti o njemu. Potpisao sam ugovor na dvije godine. Za detalje ugovora bio je zadužen mister Šai, Tajlandanin u kojeg je emir imao neograniceno povjerenje i koji je vodio je racuna o svakoj njegovoj pari i organizovanju poslova. Šai je alkoholicar ali mi je šeik rekao da je, cak i kada je najpijaniji, bio bolji od svih ostalih saradnika. Zajedno su studirali u Londonu, a šeik ga je doveo kod sebe kada je zbog alkoholizma otpušten iz vojske na Tajlandu. Dao mu je velike beneficije, brojne kuce i mercedese.
Ugovorom su precizirane moje obaveze, kao fizioterapeut bio sam zadužen za emira i njegove sinove. Malo smo se natezali oko plate, tražio sam više nego su mi ponudili, ali su pristali na moje uslove tako da sam bio vrednovan po višoj skali. Naime, tamo su radnici vrednovani po zemlji iz koje dolaze. Mi iz jugoslovenskih zemalja spadali smo u nižu kategoriju ali smo kotirali bolje od Hindusa i Pakistanaca. Mnogo bolje bili su placeni Amerikanci, Englezi, Švedani i Danci koji su radili u energetici i naftnoj industriji. Tamo vec godinama termoelektrane gradi firma Energoprojekt iz Beograda i u vrijeme bosanskog rata na katarskoj televiziji se postavljalo pitanje zašto se Srbima daju takvi poslovi. Odgovor je bio da se ne treba mješati u biznis i da oni odlicno rade svoj posao. Ugovorom sam se obavezao, pod prijetnjom smrtne kazne, da sa sobom necu ponijeti nikakav pisani dokument, kasetu ili fotografiju iz emirovog privatnog života, ništa što bi moglo ugroziti njega i njegovu porodicu. U mojoj legitimaciji pisalo je da sam emir-i-muderib, licni trener i doktor katarskog emira. Moje radno vrijeme trajalo je 24 sata.
BOGATAŠI ZNAJU UŽIVATI
PUT U DOHU: Iz Londona smo otišli u Rim, gdje je šeik volio kupovati i obilaziti kafice. Zatim u Belgiju gdje se nalaze njegove lovacke kuce i nekoliko fabrika. Volio je Belgiju jer tamo stalno pada kiša i ima mnogo zelenila. Razumljivo, za dvije godine koliko sam bio u Kataru, samo tri puta sam doživio kišu. Bili smo u Kanu gdje ima nekoliko kuca i obišli cijelu Azurnu obalu na motorima. Uživa u vožnji motorima, ima suzuki i Harly Davidson i cesto vozi suprugu ili djecu. U svom voznom parku ima 700 vozila, od toga 4 rols rojsa, a posjeduje i dva broda, jedan prekookeanski i jahtu dugacku 60 metara na kojoj smo krstarili. Rekli su mi da spada medu 20 najbogatijih ljudi na svijetu. Po nacionalnom dohotku Katar je blizu Kuvajta, imaju besplatno zdravstvo, školstvo, elektricnu energiju i skoro da nisam vidio sirotinju u ovoj zemlji.
Obezbjedenje oko emira je vrhunsko. Ja sam uvijek bio uz njega ali sam dobijao precizne upute o svom kretanju. Nije želio da svojim ponašanjem pokažemo da je važan pa da ljudi bulje u njega. Kada je odlazio u kupovinu, pitao me je za savjet i uvažavao moje sugestije. Kupovao je u posebnim radnjama koje su prodavale ekstra veliku odjecu.
U Dohu, glavni grad Katara, doletjeli smo njegovim avionom Air Bus 340 koji je specijalno uraden, ima krevete i tuševe i obicno ide u pratnji dva aviona u kojima su obezbedenje i prtljag. Došao sam u vrijeme ramazanskog posta. Otišli smo tri mjeseca u pustinju i spavali u šatoru ali on nije imao obavezu da posti jer je bio bolestan. Kada sam upitao da li ja smijem jesti dok oni poste, smijao se govoreci da ja ne podliježem tome jer sam hrišcanin. Uvece su dolazili beduini, sjedili su uz logorske vatre, jeli ulovljene ptice i pricali price. Najniža temperatura koju sam izmjerio u pustinji bila je 10 stepeni.
RASKOŠ NA DVORU: Brzo sam naucio njegove navike. Jednom prilikom mi je rekao da voli što radim ono što on želi, a da mi ne mora mnogo govoriti i bio je prilicno ležeran sa mnom. Shvatio sam da voli da uživa. Voli duvan i hranu, pogotovo njihovo nacionalno jelo madbus. To je riža sa piletinom i mnogo zacina i vrlo je ukusno ali on jede u neogranicenim kolicinama i to je ubitacno za njegov šecer. Kada bih ga kritikovao, odgovarao bi mi: "Dok živim da živim. Šta mogu kad ovo volim".
Obožava sport, narocito odbojku ali mu nisam dozvoljavao da je igra zbog problema sa meniskusom i predložio sam odbojku u vodi. Oduševio se i mrežicama pregradio sve bazene u rezidenciji. Onako velik mogao je dohvatiti svaku loptu, pa se radovao što je superioran u igri. U rezidenciji postoji posebna zgrada sa kompleksom klimatiziranih sportskih terena za tenis, odbojku, rukomet, bazeni sa jakuzijem, fitnes dvorane uradene u mermeru, staklu, zlatu... Svako jutro dolaze tri autobusa radnika koji ciste ove prostorije, a u palati je zaposlena armija ljudi koja brine o vrtovima, obezbjedenju i svemu ostalom. Emir voli lov, narocito sa sokolovima pa smo cesto sokolarili po Tunisu i Alžiru. Odlicno roni na dubinu što je kod njih tradicija jer su poznati po vadenju bisera iz školjki. Voli i ribolov, nekoliko puta smo zajedno pecali u Persijskom zaljevu.
ŽENE I DJECA: Ima tri žene i obicno 24 sata provodi kod jedne, pa kod druge i trece žene. Svaki dan odlazi u drugu kucu, djecica mu trce u susret i ljube ga u ruku, a moj zadatak je da ga pratim i cekam kada ce zatrebati moje usluge. Svaka žena mora imati odgovarajucu kucu, one se ne smiju sastajati, ali njihova djeca mogu. U vikendicama koje su ogromna zdanja, nalaze se zoološki vrtovi za djecu, bašte i cvjetnjaci. Tamo ga pratim dok jaše konje i kamile ili vozi motore. Njegova najmlada žena Nur ima dvadesetak godina i nije narocito lijepa ali je izuzetno prijatna, uvijek veze goblene i ima veoma topao dom. Srednja žena je Moza i sa njom najcešce putuje. Ona je prelijepa, završila je visoke škole u Londonu i kažu da je zaslužna što je ženama u Kataru dozvoljeno da se bave politikom. Ona je izabrana u parlament, bavi se humanitarnim radom i pomaže bolesnu djecu, a organizuje i modne revije u Kataru. Šeikove supruge imenom smiju zvati samo on i njegova djeca, ostali ih oslovljavaju po najstarijem sinu po kojem se i kuca zove. Kako se Mozin najstariji sin zove Đasim, ona se oslovljava sa Ummu Đasim, majka Đasima.
Šeik je svog oca prognao iz zemlje. Vidio sam ga jednom u Kanu, tada mu je šeik priredio pocasni docek i ispekao kamilu u njegovu cast. Po kuloarima se prica da otac to nikada nije prežalio i medu njima se osjeti zategnutost. Muslimani u Kataru su suniti, casni su i poštuju vjeru. Šeik redovno odlazi u Meku na hadž, tamo donira novac i sastaje se sa ocem. Voli isticati da oko sebe ima razlicite nacije. U suštini, kod njega nema puno price, kada želi znati stanje akcija i biznisa, samo nam pokaže rukom i mi se utišamo i povucemo. Pokazivao mi je bušotine zemnog gasa i objasnio da mnogo investiraju u to jer Katar i Iran imaju najvece rezerve gasa u svijetu, a nafta je vec na izmaku.
KATAR I BOSNA
Strahovao sam da ce me ispitivati o ratu u Bosni jer sam bio u vojsci i mislio sam da ce mi praviti probleme zbog toga. Kada me jednom prilikom upitao nešto vezano za rat, osjetio je da sam se ukocio. Potapšao me po ramenu i rekao: "Znam ja sve o tome, to je velika igra, a vi ste samo jadni narod". On je veliki covjek otvorenog srca ali ne znam kakav je kao vladar jer nisam mnogo komunicirao sa narodom. Prvih godinu dana dok sam bio bez porodice nisam izlazio od njega, nisam imao ni sat slobodnog vremena za sebe. Znam da su rigorozni kada je alkohol u pitanju, alkohol se nigdje ne toci i možete ga dobiti samo uz posebnu dozvolu.
PUTOVANJA: Bezbroj puta smo bili u Londonu i Parizu, a dva puta u Americi. Mnogo smo putovali po Africi: Tunis, Maroko, Alžir, Sudan, Egipat, Mauritanija, Senegal, Mali, Jordan... Bili smo kod jordanskog kralja Huseina kada se vratio sa lijecenja iz Amerike i on mi je poklonio sat koji sam dao ocu. Ovaj zlatni sat na ruci poklonio mi je glavni šeik iz Abu Dabija jer je kod njih obicaj da cijela svita dobije poklon kada dodu u kucu. Putovali smo u Dagestan, Kazahstan, Indiju, Japan, Južnu Koreju, Tajland... Desetak dana smo odmarali na tajlandskom ostrvu Puket gdje je prije nas bio princ od Bruneja. Tamo su me, na šeikov zahtjev, budisticki svecenici ucili tradicionalnoj tajlandskoj masaži koja je izuzetna. Medutim, na ovim putovanjima vrijeme sam uglavnom provodio cekajuci šeikov poziv tako da sam bio u Pekingu a nisam vidio Kineski zid, a u Indiji sam želio vidjeti Tadž Mahal ali nisam mogao od obaveza. Doduše, kupao sam se u kupatilu Indire Ghandi i spavao u Jelisejskoj palati u Parizu. Na putovanjima njegova pratnja broji od 20 do 120 ljudi, a ja sam uvijek smješten u sobi do njega da bi bio tu kada me zatreba. Na putovanjima nisam mogao predahnuti, sa masažama pocinjem još u avionu, uljuljkujem ga da odspava. Kada smo u Dohi, on je sa svojim ženama pa i ja imam barem malo slobodnog vremena.
Moj prvi susret sa porodicom bio je nakon sedam mjeseci, kada sam sa emirom dolazio u Sarajevo. Bilo je to u ljeto 1998. i direktor sarajevskog aerodroma bio je šokiran kada sam mu se obratio na našem jeziku. Pitao me za ime, kada sam rekao da se zovem Uroš, zbunio se još više. Šeik je dopustio da prespavam sa porodicom u jednom sarajevskom motelu, a kasnije mi rekao da ih preselim u Dohu. Cuo sam poslije da je u Sarajevu poklonio dva miliona dolara za popravku džamija i vjerskih škola. U Kataru sam upoznao trojicu Sarajlija koji su tamo pohadali vjerske škole. Bili su iznenadeni kada su saznali da je emirov terapeut Srbin ali smo se kasnije sprijateljili i izlazili zajedno.
VIDIMO SE, INŠALLAH: Moja porodica se preselila u Dohu, dobili smo veliki cetverosoban stan, a šeik je placao školarinu za moju djecu. Pocele su smicalice da se na moje mjesto ubace drugi ljudi, a ja sam bio svjestan da radim mnogo više od onoga što smo dogovorili. Cesto sam bio odsutan po mjesec i više, a moji su ostajali sami u tudoj zemlji. Osjetio sam da sam došao do granice koju ne mogu izdržati. Masaža je takva djelatnost da moraš biti smiren i svoju smirenost prenijeti na onoga koga radiš. Bio sam iscrpljen i otišao sam na godišnji odmor. U povratku sam zakasnio nekoliko dana i dobio otkaz, a na moje mjesto došla su dva Rusa. Uostalom, šeik može kupiti stotinu ovakvih kao što sam ja, a meni je drago da sam sve ovo proživio i da su moja djeca vidjela dio toga. Pamticu ga kao finog covjeka koji me je uvažavao i prema kome sam osjecao naklonost i poštovanje.
<< BACK
|
|
|
|
|
